Mineraloško-petrografski odjel

1987.

11.000 primjeraka

Damir Lacković, dipl.ing.geol.

17 zbirki

Zbirka mineralne parageneze rudnika Stari Trg, Trepča

Zbirka mineralne parageneze rudnika Trepča/Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja sastoji se od  uzoraka minerala jednog od najznačajnijih europskih rudnika olova i cinka. Jedinstvena je po primjercima prelijepih kristalnih nakupina - druza i to ne samo rudnih minerala galenita i sfalerita već i brojnih drugih, u raznolikim kombinacijama bogate trepčanske parageneze koja sadrži više od 80 mineralnih vrsta. Zbirka ima posebnu vrijednost zbog visokog stupnja stručne i znanstvene obrade, a naročito stoga što je veliki dio trepčanskih minerala znanstveno i stručno obrađen upravo u našoj ustanovi.

 

Voditeljica zbirke:

Mr.sc. Snježana Mikulčić Pavlaković, viša kustosica

Zbirka dragog kamenja

Zbirka dragog kamenja sadrži ukupno 135 primjeraka dragog kamenja i objedinjuje sve značajnije predstavnike mineralnih vrsta i varijeteta iz različitih svjetskih nalazišta. Među njima najcjenjeniji su dijamant, korund s varijetetima rubinom i safirom, beril s varijetetima smaragd i akvamarin i dr. Osim estetske vrijednosti, zbirka ima i važnu edukativnu i stručnu vrijednost jer omogućava pregled i poredbu (komparativni materijal) pri procijeni (ekspertizi) muzejskog fundusa iz drugih muzejskih zbiki, a koji je izrađen ili sadrži materijal iz ovog područja.

Danas, bivši Mineraloško-petrografski muzej nastavlja svoj razvoj kao Odjel u okviru Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja koji je osnovan 1. travnja 1987. godine integracijom triju do tada samostalnih muzeja, Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja, Geološko-paleontološkog muzeja i Mineraloško-petrografskog muzeja.

Mineraloško-petrografski odjel raspolaže muzejskom građom koja je raspoređena u 17 zbirki. Obrađeno je i inventirano više od 11 000 primjeraka minerala i stijena. Većina zbirki i dalje se popunjava, a u tijeku je i formiranje novih, kao što su, za sada pod radnim nazivima, "studijska zbirka", zbirka "Medvednica", "zbirka starih instrumenata", te zbirka fototeke koja će obuhvatiti fotodokumentaciju od negativa na staklenim pločama, do digitalne fotografije.

Mineraloško petrografski odjel smješten je na 220 kvadratnih metara radnog prostora - sobe kustosa, u kojima je smještena i biblioteka, laboratorij za pripremu uzoraka i prostorija za inventarizaciju.

Novouređeni stalni postav raspoređen u pet prostorija od ukupno cca 200 kvadratnih metara bez obzira na nedostatak prostora ipak pruža posjetiocima potpunu sliku o mineraloško-petrografskim zbirkama Muzeja.

Za potrebe statističke analize odjel koristi softver tvrtke: GMDH.

Početak stvaranja zbirki minerala i stijena u Hrvatskoj seže još u prvu polovinu 19. stoljeća u doba Hrvatskoga narodnog preporoda. U prikupljanju građe za muzejsku zbirku sudjelovale su brojne značajne ličnosti poput književnika Antuna Mažuranića, nadbiskupa zagrebačkog Jurja Haulika, osnivača Gospodarskoga društva Pavla Hatza, te samoga vođe Ilirskoga pokreta Ljudevita Gaja. Javnosti su zbirke prvi puta bile prikazane na prvoj Gospodarskoj izložbi 1846. godine u palači nazvanoj Narodni dom, u današnjoj Opatičkoj ulici. U to doba Zbirka minerala koju je uredio Kajetan Petter, profesor fizike na zagrebačkoj akademiji, sadržavala je oko 1000 uzoraka.


Na podizanju muzejskih zbirki radio je i Ljudevit Vukotinović koji se posvetio osnutku Narodnoga muzeja, sakupljao novčane priloge, a sa svojih putovanja donosio predmete za Muzej. Premda je po struci bio pravnik, aktivno se bavio prirodoslovnim istraživanjem, a radio je i na stvaranju hrvatske mineraloške i petrografske terminologije, što je 1851. godine rezultiralo opsežnim radom "Mineralogia i geognosia" u kojemu je preveo, opisao i klasificirao nazive stotinjak mineraloških i oko dvije stotine petrografskih termina.


 

Prema Pravilima muzeja iz 1866. godine Narodni muzej podijeljen je u dva odjela, Naravoslovni i Starinski odjel. Kako su zbirke brzo rasle, zbog prenapučenosti Narodnog doma iz Opatičke ulice prirodoslovne zbirke preseljene su 1869. godine u zgradu nekadašnjeg kazališta u Demetrovoj ulici koja je već tada bila nepogodna i smatrana privremenim smještajem prirodoslovnih zbirki.

 

U to vrijeme u Muzeju se zapošljava Gjuro Pilar, prvi hrvatski školovani geolog. Stvorivši uvjete za stručni i znanstveni rad, ušao je u sam vrh svjetske znanosti svojom disertacijom “Les Révolutions de l’Écorce du Globe” koja je 1869. godine objavljena na francuskome jeziku, a 1877. prevedena na engleski jezik i tiskana u izdanju Smithsonian Institution, Washington D.C. Osim toga, za Muzej je 1873. godine otkupio veliku Lanzinu zbirku iz koje je izdvojio najljepše primjerake kao okosnicu buduće sistematske zbirke minerala.


 

Godine 1893., nakon smrti Gjure Pilara, Mineraloški odjel Narodnoga muzeja podijeljen je na Geološko-paleontološki i Minerološko-petrografski odjel, a znanstveni i stručni rad na području mineralogije i petrografije nastavio je Mišo Kišpatić. U to vrijeme intenzivno je prikupljana muzejska građa, a osobito izložbeni primjerci minerala i stijena. Mišo Kišpatić je od 1901. do 1911. godine otkupom pribavio više stotina izuzetno lijepih i vrijednih uzoraka minerala iz najpoznatijih svjetskih nalazišta, među kojima se ističu brojni tipski lokaliteti. Uz rad na muzejskim zbirkama, Kišpatić se osobito isticao na području petrologije, razvivši je do europskoga nivoa, pa čak i više. U svojoj disertaciji o genezi poluopala u augitskom andezitu kod Gleichenberga je iz kvantitativne kemijske analize izračunao normativni sastav stijene, što je bio prvi takav pokušaj u svijetu. Takva klasifikacija stijena uvedena je u svjetsku petrografsku sistematiku tek dva desetljeća kasnije.


 

Kišpatićev dugogodišnji suradnik, Fran Tućan, 1906. godine postao je kustos Mineraloško-petrografskoga muzeja, a 1918. godine njegov ravnatelj. Osim rada na muzejskim zbirkama i znanstvene djelatnosti, istaknuo se i na području popularizacije znanosti i prirodoslovlja. Njegovo djelo “Naše kamenje” koje predstavlja prvu hrvatsku popularnu petrografiju, objavljeno je 1907. godine, da bi 1919. godine Matica hrvatska tiskala “Naše rudno blago”, jednu od najpoznatijih Tućanovih popularnih knjiga. Iz zahvalnosti za njegov iznimni popularizatorski rad njemu u čast utemeljena je Nagrada “Fran Tućan” za populariziranje i promicanje znanosti i znanstvene kulture u Hrvatskoj.


Tućanov sljedbenik Ljudevit Barić muzejski rad započeo je 1932. godine. Zapamćen je kao vrhunski stručnjak u kristalografiji i kristalnoj optici. Znanstveno je obradio veliki broj primjeraka minerala i time dao znanstvene temelje muzejskoj mineraloškoj zbirci. Svojim radom Ljudevit Barić stekao je veliki ugled u krugu svjetski poznatih mineraloga, o čemu svjedoči i činjenica da je poznati hrvatski mineralog Branimir D. Sturman novu vrstu mineralna iz razreda fosfata, njemu u čast nazvao barićit.

 

Niz drugih djelatnika koji su kraće vrijeme boravili u Muzeju zaslužuje cijelo jedno poglavlje, no spomenimo samo trojicu - Bončeva, Vankova i Zlatarskog. Oni su došli iz Bugarske, da bi pod Pilarovim vodstvom izradili svoje doktorske radnje - završili su ih kod Kišpatića, i to kako uspješno! Zlatarski je kasnije napisao prvu mineralogiju Bugarske, a Bončeva smatraju osnivačem mineralogije u Bugarskoj. S njima je započela poznata Zagrebačka mineraloška škola koja je iznjedrila niz vrlo uspješnih mineraloga.

U današnjem Mineraloško-petrografskom odjelu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja zaposleno je šest kustosa i dva viša muzejska tehničara:

 

Damir Lacković, dipl. ing. geologije, muzejski savjetnik, voditelj je Mineraloško-petrografskog odjela. U Muzeju je od 1997.godine
Zadužen je za Zbirku speleotema (siga). Brine se za digitalnu fotodokumentaciju i fototeku.

damir.lackovic@hpm.hr

Kontakt telefon: 01 4851700


Dragan Bukovec, dipl. ing. geologije, muzejski savjetnik, u Muzeju je od 1986. godine.
Zadužen je za zbirke: Zbirka magmatskih stijena, Zbirka metamorfnih stijena, Zbirka vezuvskih lava,
Zbirka meteorita (izvanzemaljske materije).
bukovec@hpm.hr

 

mr. sc. Snježana Mikulčić Pavlaković, dipl. ing. geologije, kustosica, u Muzeju je od 2001.

Zadužena je za zbirke: Zbirka mikroskopskih preparata, Zbirka mineralne parageneze Donjeg Orešja,

Zbirka mineralne parageneze rudnika Trepča/Stari Trg.

snjezana.mikulcic@hpm.hr


mr. sc. Biserka Radanović-Gužvica, dipl. ing. geologije, viša kustosica, u Muzeju je od 1987.
Zadužena je za zbirke: Zbirka Kišpatić, Sistematska zbirka minerala, Zbirka holotipova i kotipova minerala.
biserka.guzvica@hpm.hr

 

dr. sc. Ivan Razum, dipl. ing. geologije, viši kustos, voditelj je Mineraloško-petrografskog odjela. U Muzeju je od 2010. godine.

Zadužen je za Zbirku sedimentnih stijena.
ivan.razum@hpm.hr


Marin Šoufek, dipl. ing. geologije, viši kustos, u Muzeju je od 1985. godine
Zadužen je za zbirke: Zbirka Lanza, Zbirka lepoglavskog ahata, Zbirka dragog kamenja,
Zbirka dragog opala, Zbirka hijalofana iz Busovače.
marin.soufek@hpm.hr

Muzejski tehničari:
Višnja Lisičar, dipl. ing. geologije, viša muzejska tehničarka, u Muzeju je od 1996. godine
visnja.lisicar@hpm.hr

Silvana Sušić, kemijski tehničar, viša muzejska tehničarka, u Muzeju je od 1992. godine
silvana.susic@hpm.hr