Monoclinic crystal structure

16. lipnja 2021.
Hrvatski prirodoslovni muzej
Snježana Mikulčić Pavlaković

𝐌𝐨𝐧𝐨𝐤𝐥𝐢𝐧𝐬𝐤𝐢 𝐤𝐫𝐢𝐬𝐭𝐚𝐥𝐧𝐢 𝐬𝐮𝐬𝐭𝐚𝐯 𝐩𝐫𝐞𝐝𝐬𝐭𝐚𝐯𝐥𝐣𝐚 𝐭𝐫𝐨𝐨𝐬𝐧𝐢 𝐤𝐨𝐨𝐫𝐝𝐢𝐧𝐚𝐭𝐧𝐢 𝐬𝐮𝐬𝐭𝐚𝐯 𝐧𝐞𝐣𝐞𝐝𝐧𝐚𝐤𝐢𝐡 𝐨𝐬𝐢 𝐚, 𝐛 𝐢 𝐜 𝐠𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐮 𝐤𝐮𝐭𝐨𝐯𝐢 α 𝐢𝐳𝐦𝐞đ𝐮 𝐨𝐬𝐢 𝐛 𝐢 𝐨𝐬𝐢 𝐜, 𝐭𝐞 γ 𝐢𝐳𝐦𝐞đ𝐮 𝐨𝐬𝐢 𝐚 𝐢 𝐛 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐚𝐤𝐢 𝟗𝟎°, 𝐚 𝐤𝐮𝐭 β 𝐢𝐳𝐦𝐞đ𝐮 𝐨𝐬𝐢 𝐚 𝐢 𝐜 𝐢𝐚𝐤𝐨 𝐦𝐨𝐳̌𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐚𝐤 𝟗𝟎° 𝐧𝐚𝐣𝐜̌𝐞𝐬̌𝐜́𝐞 𝐣𝐞 𝐯𝐞𝐜́𝐢.
a≠b≠c; α= γ=90°; β≥90°


KRISTALNE FORME:


𝐎𝐑𝐓𝐎𝐊𝐋𝐀𝐒, 𝐊𝐀𝐥𝐒𝐢𝟑𝐎𝟖 - pripada mineralnom razredu silikata čija se struktura sastoji od SiO4 tetraedara koji su međusobno povezani preko sva četiri kisikova atoma (tektosilikati). Ortoklas je vrlo važan mineral iz grupe feldspata (glinenaca), najrasprostranjenijih i najobilnijih minerala u Zemljinoj kori. Glavni je sastojak magmatskih stijena granita, granodiorita, sijenita, riolita, dacita i andezita, a nalazi se i u metamorfnim stijenama poput gnajsa i nekih škriljavaca. Često stvara značajne mase u žilnim stijenama, pegmatitima. Kristali obično nisu dulji od nekoliko centimetara, no mogu se naći i u metarskim dimenzijama. Najveći zabilježeni kristal ortoklasa bio je dugačak 10-tak metara i mase oko 100 tona, a pronađen je u pegmatitu u ruskom gorju Ural. Ortoklas može biti ružičast, bijel, žućkastobijel, bezbojan ili smeđecrven. Kristali ovog kalijskog feldspata monoklinske su simetrije, obično su dobro razvijeni, kratkoprizmatskog habitusa izduženi po kristalografskoj osi a ili pločastog habitusa izduženi po osi c, a spljošteni po osi b. Često tvori kontaktne sraslace i proraslace po definiranim sraslačkim zakonima. Naziv mu potječe od grčkih riječi orthos-pravi i kalais-kalanje, vrlo prikladno jer se u ortoklasu plohe izražene kalavosti sijeku pod pravim kutem. Poznati varijeteti ortoklasa su mjesečev kamen (Moonstone) koji se odlikuje posebnim sjajem i igrom boja u plavobijelim i zelenobijelim nijansama uzorkovanom neizmjence poredanim sitnim lamelama ortoklasa i natrijskog feldspata-albita (tzv. adularescencija) i sunčev kamen (Sunstone) koji svoj zlatni odsjaj duguje uklopljenim ljuskicama hematita.

𝑂𝑟𝑡𝑜𝑘𝑙𝑎𝑠 𝑠𝑎 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑎𝑠̌𝑡𝑒𝑛𝑖𝑚 𝑘𝑟𝑖𝑠𝑡𝑎𝑙𝑖𝑚𝑎 𝑘𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑎; 𝑆ℎ𝑖𝑔𝑎𝑟, 𝑃𝑎𝑘𝑖𝑠𝑡𝑎𝑛


𝑂𝑅𝑇𝑂𝐾𝐿𝐴𝑆 – 𝑘𝑟𝑖𝑠𝑡𝑎𝑙𝑖 𝑠𝑎𝑚𝑐𝑖 𝑖 𝑠𝑟𝑎𝑠𝑙𝑎𝑐𝑖 𝑝𝑜 𝑚𝑎𝑛𝑒𝑏𝑎𝑠̌𝑘𝑜𝑚, 𝑏𝑎𝑣𝑒𝑛𝑠𝑘𝑜𝑚 𝑖 𝑘𝑎𝑟𝑙𝑜𝑣𝑎𝑟𝑠𝑘𝑜𝑚 𝑠𝑟𝑎𝑠𝑙𝑎𝑐̌𝑘𝑜𝑚 𝑧𝑎𝑘𝑜𝑛𝑢

Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala ortoklasa
isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala ortoklas


𝐆𝐈𝐏𝐒, 𝐂𝐚𝐒𝐎𝟒 𝐱 𝟐𝐇𝟐𝐎 - nalazi se kao vlaknasti agregat svilenkastog sjaja ili kao finozrnati bijeli varijetet alabaster ali često se može naći i u obliku prozirnih, lijepo razvijenih kristala. Posebno su dojmljivi kristali gipsa velikih dimenzija poput onih pronađenih tijekom rudarskih radova u rudniku Naica u Meksiku koji dosežu duljinu do 12 metara. Gips kristalizira u monoklinskom kristalnom sustavu, a kristali su obično pločasti po bočnom pinakoidu ili izduženi pa čak i igličasti duž kristalografske osi c. Često tvore dodirne sraslace s izraženim upadnim kutom između dva sraštena individuuma pa izgledom podsjećaju na lastin rep (tzv. sraslački zakon lastina repa). U suhim područjima kristali gipsa mogu srasti i u obliku rozeta koje nazivamo 𝑝𝑢𝑠𝑡𝑖𝑛𝑗𝑠𝑘𝑒 𝑟𝑢𝑧̌𝑒.

𝐷𝑟𝑢𝑧𝑎 𝑘𝑟𝑖𝑠𝑡𝑎𝑙𝑎 𝑔𝑖𝑝𝑠𝑎; 𝐸𝑖𝑠𝑙𝑒𝑏𝑒𝑛, 𝑁𝑗𝑒𝑚𝑎𝑐̌𝑘𝑎


𝐺𝐼𝑃𝑆 - 𝑚𝑜𝑛𝑜𝑘𝑟𝑖𝑠𝑡𝑎𝑙 𝑖 𝑠𝑟𝑎𝑠𝑙𝑎𝑐 𝑝𝑜 {100} („𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑛 𝑟𝑒𝑝“)


Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala gipsa
Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala gipsa

𝐓𝐈𝐍𝐉𝐂𝐈 (𝐥𝐢𝐬𝐤𝐮𝐧𝐢)
TINJCI (liskuni) pripadaju mineralnom razredu silikata u kojima su SiO4 tetraedri međusobno povezani preko tri zajednička vrha u ravnu mrežu ili list pa ih nazivamo filosilikati (grč. phyllon-list). Vrlo su rasprostranjeni u prirodi i sastojci su genetski različitih stijena. Nalazimo ih u magmatskim stijenama, kristalastim škriljavcima, pegmatitima i sedimentnim stijenama. U stijeni se zapažaju kao blistavi listići, a mogu biti bezbojni, žuti, zeleni, crveni, smeđi ili crni. Listići mogu biti elastični i savitljivi ili kruti, mekani su i savršeno se kalaju. Tinjci kristaliziraju u monoklinskom kristalnom sustavu, međutim, kristalografski kut β vrlo je blizu 90° pa je njihova monoklinska simetrija teže uočljiva. Kristali su pločasti sa vrlo izraženom formom baznog pinakoida {001}. Prisutnost forme prizme {110} stvara dojam rompske simetrije, a u kombinaciji još i s formom bočnog pinakoida {010} kristali imaju heksagonski izgled, za takve kristale kažemo da su pseudoheksagonskog habitusa. Među najrasprostranjenijima je bezbojni tinjac – muskovit.

𝐌𝐔𝐒𝐊𝐎𝐕𝐈𝐓, 𝐊𝐀𝐥𝟐[𝐀𝐥𝐒𝐢𝟑𝐎𝟏𝟎](𝐎𝐇)𝟐 - u tanjim listovima je proziran, bezbojan do blijedozelenkast, srebrnobijel ili siv. Iako se u stijenama najčešće nalazi u obliku sitnih, blistavih ljuskica, u pegmatitima se mogu naći kao veliki prozirni listovi metarskih dimenzija. Takvi veliki listovi bezbojnog muskovita su se zbog svoje prozirnosti te električnih i toplinskih izolacijskih svojstava koristili u zamjenu za prozorska stakla na kućama i crkvama, posebice u Rusiji otkud i potječe naziv, Muskovija - srednjovjekovna Rusija (Muscovy) i vitrum-staklo – tzv. „Muscovy glass“ ili „rusko staklo“.

𝑀𝑢𝑠𝑘𝑜𝑣𝑖𝑡; 𝑆𝑚𝑎𝑙𝑒𝑛𝑒𝑑𝑒, 𝑁𝑜𝑟𝑣𝑒𝑠̌𝑘𝑎


𝑀𝑢𝑠𝑘𝑜𝑣𝑖𝑡; 𝑆𝑎̃𝑜 𝐺𝑒𝑟𝑎𝑙𝑑𝑜 𝑑𝑜 𝐵𝑎𝑖𝑥𝑖𝑜, 𝑀𝑖𝑛𝑎𝑠 𝐺𝑒𝑟𝑎𝑖𝑠, 𝐵𝑟𝑎𝑧𝑖𝑙


𝑃𝑙𝑜𝑐̌𝑎𝑠𝑡𝑖 𝑘𝑟𝑖𝑠𝑡𝑎𝑙 𝑚𝑢𝑠𝑘𝑜𝑣𝑖𝑡𝑎

Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala muskovita, oboji ga po želji

Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala muskovit


𝐏𝐈𝐑𝐎𝐊𝐒𝐄𝐍𝐈
PIROKSENI čine grupu minerala unutar mineralnog razreda silikata čija struktura se sastoji od jednostrukih lanaca SiO4 tetraedara (inosilikati). Lančana struktura piroksena nudi veliku fleksibilnost pri ugrađivanju različitih kationa - Mg, Fe, Ca, Mn, Na i Li, a prema kristalokemijskoj sličnosti svrstani su u 6 podgrupa. Najrasprostranjeniji su Mg-Fe pirokseni enstatit i ferosilit, te Ca i Ca-Na pirokseni diopsid, hedenbergit, augit i aegirin. Kristaliziraju u rompskom (ortopirokseni) ili monoklinskom (klinopirokseni) kristalnom sustavu, kristali su obično kratkoprizmatski, a poprečni presjeci često su osmerostrani. Obično se nalaze u različitim nijansama zelene boje, no neki mogu doći u drugim bojama kao na primjer kunzit - ružičasti varijetet litijskog (Li) piroksena spodumena koji je i popularan dragi kamen. Pirokseni su važni petrogeni minerali koji ulaze u sastav ultrabazičnih i bazičnih magmatskih stijena kao što su piroksenit, peridotit, dunit, kimberlit, bazalt i gabro te nekih metamorfnih stijena (hornfels, granulit, eklogit), a pronađeni su i u meteoritima.

𝐷𝑖𝑜𝑝𝑠𝑖𝑑, 𝑀𝑖𝑛𝑎𝑠 𝐺𝑒𝑟𝑎𝑖𝑠, 𝐵𝑟𝑎𝑧𝑖𝑙


𝑃𝑖𝑟𝑜𝑘𝑠𝑒𝑛𝑖 𝑚𝑜𝑛𝑜𝑘𝑙𝑖𝑛𝑠𝑘𝑒 𝑠𝑖𝑚𝑒𝑡𝑟𝑖𝑗𝑒 (𝑘𝑙𝑖𝑛𝑜𝑝𝑖𝑟𝑜𝑘𝑠𝑒𝑛𝑖) – 𝑑𝑖𝑜𝑝𝑠𝑖𝑑 (𝑎,𝑏), 𝑎𝑢𝑔𝑖𝑡 (𝑐), ℎ𝑒𝑑𝑒𝑛𝑏𝑒𝑟𝑔𝑖𝑡 (𝑑), 𝑠𝑝𝑜𝑑𝑢𝑚𝑒𝑛- 𝑣𝑎𝑟. 𝑘𝑢𝑛𝑧𝑖𝑡 (𝑒)

Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala augita
Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala diopsida
Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala augita
Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala diopsida

𝐀𝐌𝐅𝐈𝐁𝐎𝐋𝐈
AMFIBOLI pripadaju mineralnom razredu silikata čija struktura se sastoji od dvostrukih lanaca SiO4 tetraedara (inosilikati). U svom varijabilnom kemijskom sastavu redovito sadrže ione željeza i/ili magnezija, a zajedno s drugim ionima koji ulaze u strukturu amfibola podložni su djelomičnim ili potpunim supstitucijama (izomorfnim zamjenama) zbog čega je klasifikacija amfibola jedna od složenijih. Ovisno o sastavu, naročito o sadržaju željeza, amfiboli mogu biti zeleni, crni, bezbojni, bijeli, žuti, smeđi ili plavi. Nalaze se u magmatskim stijenama kao što su granit, diorit i andezit i metamorfnim stijenama gdje nastaju izmjenom drugih feromagnezijskih minerala. Hornblenda je glavni sastojak amfibolita, u zelenim škriljavcima možemo naći zelenkasti amfibol aktinolit, a plavi amfiboli glaukofan i riebeckit daju boju tzv. plavim škriljavcima. Amfiboli kristaliziraju u dva kristalna sustava, monoklinskom (češće) i rompskom. Tvore prizmatske, štapićaste i igličaste kristale, u stijenama se često mogu naći kao radijalno-zrakasti agregati, a ponekad su kristali tako tanašni da stvaraju vlaknaste agregate, tzv. amfibolske azbeste.

𝐴𝑘𝑡𝑖𝑛𝑜𝑙𝑖𝑡, 𝐴𝑢𝑠𝑡𝑟𝑖𝑗𝑎


𝐴𝑚𝑓𝑖𝑏𝑜𝑙𝑖 𝑚𝑜𝑛𝑜𝑘𝑙𝑖𝑛𝑠𝑘𝑒 𝑠𝑖𝑚𝑒𝑡𝑟𝑖𝑗𝑒 – 𝑎𝑘𝑡𝑖𝑛𝑜𝑙𝑖𝑡, ℎ𝑜𝑟𝑛𝑏𝑙𝑒𝑛𝑑𝑎, 𝑔𝑙𝑎𝑢𝑘𝑜𝑓𝑎𝑛

Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala aktinolita
Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala aktinolita
Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala glaukofana
Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala glaukofana