Tektonika ploča

Pedeseta godišnjica obilježavanja Dana planete Zemlje, koja je igrom slučaja točno mjesec dana nakon snažnog potresa koji je 22. ožujka 2020. zadesio Zagreb i okolicu, prilika je da u par riječi sažmemo teoriju tektonike ploča i na taj način pokušamo objasniti zbog čega je naša planeta tako dinamična.
Teorija tektonike ploča vrlo je značajna teorija u geologiji, koja se po svojoj važnosti može usporediti s Darwinovom teorijom evolucije u biologiji, ili Einsteinovom teorijom relativnosti u fizici. Ta teorija promijenila je način gledanja na Zemlju od statične u dinamičnu te dala okvir za objašnjenje sastava, strukture i unutarnjih procesa naše planete.
Teorija tektonike ploča objedinjuje dvije starije ideje, ideju njemačkog geofizičara/meteorologa Alfreda Wegenera o plutanju kontinenata - «continental drift» te ideju američkog geologa Harrya H. Hessa o širenju oceanskog dna - «sea-floor spreading» prema kojoj nastaje srednjooceanski greben, a oceanska ploča se horizontalno pomiče. Kao dokaze koji govore u prilog teorije o plutanju kontinenata važno je istaknuti podudaranje obalnih linija kontinenata kao i nalazišta fosilnih ostataka istih životinja i biljaka koja se danas nalaze na jako udaljenim kontinentima.

Prema teoriji tektonike ploča Zemljina litosfera podijeljena je u ploče koje plutaju na sloju djelomično rastaljenih stijenskih masa koji se naziva astenosfera, a granice među litosfernim pločama su zapravo zone najveće tektonske aktivnosti. Litosferne ploče se razmiču jedna od druge, podvlače jedna pod drugu, ili smiču jedna uz drugu i upravo zbog toga na tim dijelovima dolazi do učestalih potresa, vulkanskih aktivnosti, uzdizanja planina, metamorfizma i deformacija. Kao posljedica tih procesa tijekom geološke prošlosti Zemlje raspored kontinenata i oceana se mijenjao, a ti procesi odvijaju se u danas.