Festival znanosti u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju

09. travnja. do 13. travnja 2019.
Hrvatski prirodoslovni muzej

FESTIVAL ZNANOSTI u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju
9. -13. travnja.2019.

Boja minerala - prirodne tvorevine određenog kemijskog sastava i kristalne strukture nastale kao rezultat prirodnih fizičko-kemijskih procesa, stabilne pri određenim uvjetima temperature i tlaka, jedno je od brojnih svojstava minerala. Zbog različitog kemizma i strukture minerali se međusobno razlikuju po čitavom nizu fizikalnih svojstava kao što su oblik, boja, kalavost, lom, tvrdoća i gustoća. Uz to, pojedini minerali odlikuju se i specifičnim magnetskim i električnim svojstvima, te fluorescencijom, fosforescencijom ili radioaktivnošću.

Boja minerala je uz oblik, prva značajka koja se uočava na nekom mineralu. Odražava prirodu interakcije elektromagnetskog zračenja vidljivog spektra s elektronima atoma, iona ili molekula od kojih je pojedini mineral izgrađen. Boja minerala je posljedica selektivne apsorpcije i refleksije zraka svjetlosti od površine minerala.

Minerali mogu imati svoju vlastitu, karakterističnu boju, ako kao bitne sastojke sadrže elemente koji apsorbiraju određeni dio spektra vidljive svjetlosti. Takve minerale nazivamo idiokromatskim mineralima i njihova boja je konstantno i predvidljivo svojstvo minerala. Primjeri idiokromatskih minerala su azurit koji je uvijek plave boje, cinabarit (crvene boje), malahit (zelene boje).

Boja nekih minerala uvjetovana je uklopcima drugih minerala, sadržajem elemenata u tragovima, ili defektima u strukturi što je najčešće varijabilno. Takve minerale nazivamo alokromatskim mineralima i njihova boja je varijabilno i nepredvidljivo svojstvo minerala. Primjer alokromatskog minerala je kremen koji se u prirodi pojavljuje u različito obojanim varijetetima kao što su ljubičasti ametist, žuti citrin, smeđi čađavac, crni morion, ružičasti ružičnjak i drugi.

U pojedinih vrsta minerala boja je prividna, a uvjetovana je promjenama na njihovoj površini ili ispod površine zbog difrakcije svjetlosti. Takve minerale nazivamo pseudokromatskim mineralima što bi u slobodnom prijevodu značilo lažno obojani minerali. U pseudokromatskih minerala boja je varijabilna, ali je ta varijabilnost jedinstveno svojstvo pojedinog minerala. Najpoznatiji primjeri su opal koji posjeduje jedinstvenu „igru boja“ i labradorit koji posjeduje jedinstvene svjetlosne rafleksije poznate pod nazivom „schiller efekt“.

U mineralogiji, boja je jedno od primarnih dijagnostičkih svojstava minerala, a da bi se mogla odrediti prava boja pojedinog minerala, mineralozi određuju i crt minerala. Crt je praškasti trag što ga ostavlja mineral ukoliko njime pišemo po hrapavoj keramičkoj površini, a odgovara pravoj boji minerala.

***
Više na:
http://www.festivalznanosti.hr/2019/zagreb/