Što su oksidni i hidroksidni minerali te kakva su njihova svojstva?

Oksidni minerali su spojevi metala ili polumetala s kisikom, dok hidroksidni minerali sadrže OH¯ skupinu. Oksidni minerali se pretežito odlikuju relativno velikom tvrdoćom i gustoćom te su otporni na trošenje. Za razliku od oksida, hidroksidi su mekši i manje tvrdoće.

Koji je najčešći način pojavljivanja oksidnih i hidroksidnih minerala u prirodi?
Oksidni minerali se često pojavljuju kao sporedni (akcesorni) minerali u magmatskim i metamorfnim stijenama te kao rezistentna nanešena (detritična) zrna u sedimentima, dok se hidroksidni minerali uglavnom pojavljuju sekundarno kao produkti trošenja.


Kakav je značaj oksidnih i hidroksidnih minerala?
Brojni oksidni i hidroksidni minerali su sastojci poznatih ruda iz kojih se dobivaju gospodarski važni crni i obojeni metali. Tako postoje magnetitne, hematitne i limonitne rude željeza, kuprit je rudni mineral bakra; kromit kroma; kasiterit kositra, brucit magnezija, dok su ilmenit i rutil rudni minerali titana; a piroluzit, psilomelan i manganit rudni minerali mangana. Boksit, smjesa više minerala među kojima su najvažniji gibbsit, dijaspor i bemit, je ruda aluminija.

Po čemu se izdavaja mineral korund?
Razredu oksida pripada i korund, mineral visoke tvrdoće, koji je, ukoliko je proziran i lijepo obojen, vrlo cijenjeni dragi kamen. Poznati su njegovi varijeteti, crveno obojeni rubin i plavi safir.

KORUND - Al2O3, naziv vjerojatno potječe od kuruvinda sanskrtskog naziva za rubin; kristalizira u heksagonskom sustavu; relativno često se nalazi u obliku kristala stupićastog, pločastog ili bačvastog habitusa, polisintetskih sraslaca, ili zrnatih agregata; proziran do poluproziran; bezbojan do različito obojan ovisno o primjesama, bijeloga crta; staklastoga do dijamantnoga sjaja; bez kalavosti, ali s lučenjem plohom romboedra; iverastoga loma; tvrdoće 9 (9. mineral Mohsove ljestvice tvrdoće); gustoće 4,0 g/cm3


Pripadaju li kremen (kvarc) i drugi minerali SiO2 skupine oksidima?
Premda su u brojnoj mineraloškoj literaturi na temelju kemijskog sastava svrstani u razred oksida, kremen (kvarc) i ostali minerali SiO2 skupine, tridimit, kristobalit i opal, pravilnije ih je svrstati u razred silikata. Razlog tome je njihova struktura koja odgovara strukturi tektosilikata čija je kristalna rešetka izgrađena tako da su SiO4 teraedri međusobno povezani preko sva četiri vrha u prostornu gradbenu cjelinu - kostur. Čak što više, možemo reći da su kremen i drugi minerali SiO2 skupine silikati nad silikatima.

Prilog priredila Biserka Radanović-Gužvica