Izložba Zašto je pčela važnija od čovjeka gostuje u Prirodoslovnom muzeju Metković

14. ožujka. do 01. srpnja 2018.

Pogledaj izložbu besplatno!

 

Učlani se u mrežu prijatelja HPM-a i ostvari brojne pogodnosti!

14. ožujka - 1. srpnja 2018.

Izložba "Zašto je pčela važnija od čovjeka?" u Prirodoslovnom muzeju Metković

Izložba je nastala u suradnji Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, Hrvatskog pčelarskog saveza, Veterinarskog i Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

***
Autorica koncepcije izložbe: dr. sc. Iva Mihoci
Autori izložbe: dr. sc. Iva Mihoci, dr. sc. Zorana Sedlar, Petar Crnčan, mag. exp. biol.
Stručni suradnici: prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger, prof. dr. sc. Dragan Bubalo, Vedran Lesjak, dipl.ing.agr.,
dr. sc. Vlatka Mičetić Stanković, Saša Petrić, Ankica Dušević, Dalibor Sičanica, Darija Ćaleta, dipl. ing. biol.
Autorica ilustracija: Franka Tretinjak
Autori fotografija: dr. sc. Zorana Sedlar, Miljenko Sedlar, dipl. ing. biol., Mateja Jagić, mag. biol. mol.,
Tatjana Šardi, Vitomir Mlinarec
Vizualno i prostorno oblikovanje izložbe: Mario Galov
Vizualno oblikovanje legendi i kataloga: Nikša Martinac
Tehnička realizacija: Hrvatski prirodoslovni muzej

***
Teme i ciljevi izložbe:

1. Morfologija pčele – medonosna pčela jedan je od predstavnika opnokrilaca (Hymenoptera) čija je glavna karakteristika dobro izgrađena opnasta krila koja im olakšavaju let. Osim letnih sposobnosti, tijelo im je prekriveno dlačicama što pospješuje njihovu ulogu u oprašivanju, dok je stražnji par nogu prilagođen koncentriranju skupljene peludi. Uz navedeno, usni aparat prilagođen je skupljanju nektara.

2. Zadružni život medonosne pčele – pčelinja zajednica sastoji se od tri različita oblika jedinki, matica, radilice i trutovi. Matica je jedinka čija je zadaća razmnožavanje odnosno povećanje zajednice te feromonska komunikacija s radilicama. Radilice imaju zadaću brige o zajednici te kroz svoj životni ciklus mijenjaju uloge i zadatke u zajednici, dok trutovi u pravilu služe za oplodnju matice.

3. Bolesti pčela – pčelinje zajednice izložene su utjecaju mnogih vanjskih čimbenika (upotreba pesticida, pretjerana upotreba kemikalija za zaštitu pčela, nedostatak hrane, dugotrajni nepovoljni vremenski uvjeti i slično) što može predstavljati veći ili manji stres. Tada pčelama smanjuje otpornost na djelovanje uzročnika bolesti. Bolesti pčela mogu, kao i kod čovjeka, biti virusne, bakterijske, gljivične, nametničke i nezarazne, a upravo je smanjena otpornost pčelinjih zajednica na navedene uzročnike jedan od glavnih razloga nestanka pčelinjih zajednica.

4. Kako nastaje med i čime se pčele hrane – kako bi osigurale sve potrebne elemente za rast i razvoj, pčele skupljaju nektar i pelud kao izvore ugljikohidrata, bjelančevina i masti i njima opskrbljuju zajednicu i jedinke u razvoju. Skupljeni nektar i pelud također trajno pohranjuju pretvaranjem u med kako bi osigurale hranu u zimskim mjesecima kada hrana nije dostupna u prirodi. Osim što su im potrebni navedeni elementi, potrebna je i raznolikost prehrane te je za razvoj i održavanje pčelinje zajednice potrebno da radilice obiđu cvjetove što je više moguće različitih vrsta biljaka.

5. Prilagodba cvijeća na privlačenje pčele – oprašivanje – biljke koje ovise o oprašivanju pčelama kako bi završile svoj životni ciklus moraju privući svoje oprašivače te se istaknuti u okolini u kojoj se nalaze. Osim isticanja, moraju oprašivaču ponuditi nagradu kako bi on naučio da se vraća te nastavi s ulogom oprašivača. Osim vizualnog, biljke se koriste i mirisnim privlačenjem.

6. Zašto je pčela važnija od čovjeka – zajedničkom i istovremenom evolucijom te međusobnom ovisnošću u ekosustavu biljke i pčele zajedno omogućavaju život na planetu. Međutim, svojom potragom za nektarom i peludi one oprašuju veliki broj biljnih vrsta bez kojih ekosustavi svijeta ne bi izgledali ovako kako izgledaju, te bi posljedično došlo do gubitaka i biljnih, ali i životinjskih vrsta. Upravo svojom oprašivačkom ulogom one doprinose bioraznolikosti i održanju života na Zemlji.

***
„Kada bi nestale pčele, čovjeku bi preostalo samo četiri godine života.“ Albert Einstein