Savijači su jedna od ekonomski najvažnijih porodica kukaca širom svijeta. Znatan broj su štetnici u poljoprovredi i šumarstvu, no u Hrvatskoj još ne postoji popis vrsta koji bi olakšao monitoring i upravljanje štetnim vrstama. Pri sastavljanju prvog popisa vrsta savijača Hrvatske pregledano je više od 300 literaturnih izvora. Popis uključuje materijal prikupljen terenskim istraživanjima autora, kao i primjerke iz zbirki Hrvatskog prirodoslovnog muzeja – Zbirke Microlepidoptera Koča i Zbirke Microlepidoptera Igalffy. Popis ima 416 vrsta iz por. Tortricidae. Ukupno 31 vrsta nova je za hrvatsku faunu: tri vrste iz muzejskih zbirki i 28 vrsta koje su prikupili autori. Za svaku vrstu daje se opširan pregled literature, od najstarijih povijesnih podataka do danas. Tu su i podaci iz terenskih istraživanja i/ili podaci iz zbirki u kojima su primjerci čuvani. Uključene taksonomske kategorije su potporodice, tribusi, rodovi, podrodovi i vrste. Osim toga daju se i podaci o rasprostranjenosti vrste u tri biogeografske regije Hrvatske (alpinska, mediteranska i kontinentalna).
Tortricidae, štetnici, poljoprivreda, šumarstvo, rasprostranjenost, biogeografija, Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatska
Tijekom lipnja 2020. i lipnja 2023. iz rijeke Bistrice i potoka Dërmjak na Kosovu prikupljene su odrasle jedinke tulara. Pronađeno je 13 vrsta iz sljedećih porodica: Rhyacophilidae, Glossosomatidae, Hydroptilidae, Philopotamidae, Polycentropodidae, Psychomyiidae, Limnephilidae i Goeridae. Prvi puta je za zapadni Balkan zabilježena rijetka vrsta opisana iz Grčke Hydroptila kalonichtis Malicky, 1972. Osim toga rad donosi nove spoznaje o rasprostranjenosti još dvije rijetke vrste endemične za Balkanski poluotok – Polycentropus slovenica (Malicky, 1998) i Tinodes janssensi Jacquemart, 1957.
tulari, vodeni kukci, Kosovo, rijetke vrste, rasprostranjenost
Prikazani su rezultati istraživanja faune leptira Nacionalnog parka Risnjak (Primorsko-goranska županija). Istraživanje je provedeno uglavnom u dva tipa planinskih staništa, bukovim šumama i livadnim pašnjacima. Prije ovog trogodišnjeg istraživanja, za područje je bilo poznato svega 70 vrsta noćnih leptira. Tijekom istraživanja zabilježeno je 564 vrste leptira na 15 lokacija. Zabilježene su mnoge rijetke vrste, neke od kojih su pronađene samo po drugi ili treći put u zemlji. Tri nove vrste zabilježene su za faunu Hrvatske: Pharmacis carna, Lasionycta imbecilla i Horisme aemulata. Ovo istraživanje pruža važne osnovne podatke o bogatstvu vrsta i sastavu vrsta leptira u planinskom području Nacionalnog parka Risnjak, koji se mogu koristiti kao temelj za buduća istraživanja i očuvanja područja. Glavna prijetnja staništima u ovom području je sukcesija, koja značajno utječe na mnoga livadna područja u parku.
Noctuidae, Geometridae, Pyraloidea, Gorski Kotar, fauna, planinsko područje
Nakon što se pretpostavljalo da je izumro u Hrvatskoj, sljepaš je ponovno pronađen u Vučedolu. Filogenetičkom analizom pomoću mitohondrijskih markera (citokrom b i 16S rRNA) provedena je klasifikacija populacije. Rezultati su potvrdili jasnu odijeljenost između dviju grupa, one vrste Nannospalax leucodon i zapadne grupe N. monticola. Unutar N. monticola grupe identificirano je šest genetičkih linija koje su se razdvojile vjerojatno tijekom razdoblja srednjeg i gornjeg pleistocena. Uzorak iz Vučedola pripada liniji poznatoj iz Fruške Gore, odakle je opisan citotip “montanosyrmiensis”. Ta podgrupa mogla bi predstavljati novu vrstu, na što ukazuju K2P genetske udaljenosti (4,3% do 5,7 %) prema liniji iz Panonske nizine nađenoj na obje obale Dunava. Na dva panonska nalazišta utvrđen je sekundarni kontakt između populacija obje linije. Jedno od njih je Kelebia – Subotička peščara gdje je identificirana i jedinstvena Kelebia linija. Populacije “montanoserbicus” citotipa razdvojene su u dvije različite genetske linije, montanoserbicus A i montanoserbicus B, a razlike u K2P genetskim udaljenostima od 4,6% do 5,3% ukazuju na potencijalni status montanoserbicus A linije kao zasebne vrste. U filogenetskoj mreži konstruiranoj metodom statističke parsimonije, montanoserbicus B pokazuje usku srodnost s linijom iz Panonske nizine i jednim uzorkom iz Bosne i Hercegovine, a njihove međusobne K2P genetske udaljenosti od 1,9% do 3,2% sugeriraju da svi ovi uzorci pripadaju istoj vrsti, N. monticola. Značajne genetske razlike između populacija iz Bosne i Hercegovine potcrtavaju potrebu za budućim istraživanjem lokalne varijabilnosti i taksonomskog statusa sljepaša. Neophodna je detaljna analiza s dodatnim markerima na više lokaliteta prije konačne odluke o evolucijskom statusu i taksonomskoj reviziji. Za sada je Nannospalax monticola (Nehring, 1898) jedino validno ime u N. monticola grupi.
Spalacinae, molekularna filogenija, razgraničavanje vrsta, panonsko područje, Dinaridi i Balkanske planine
Školjkaši roda Neopycnodonte Stenzel, 1971 (Ostreida: Gryphaeidae) značajni su graditelji biokonstrukcija u mezofotičnim morskim okolišima tijekom cijele kenozojske ere. Slično kao i dagnje, brzo koloniziraju prirodne i umjetne čvrste podloge, no, za razliku od njih, žive nešto dublje, najčešće na dubinama između 50 i 150 m. Više od osamdeset primjeraka fosilnih Neopycnodonte iz neogenskih naslaga Medvednice, Samoborskog gorja i Glinskoga Pokuplja, kao i iz Siene u Italiji, čuva se u zbirkama Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja (HPM), gdje su izvorno inventirane kao: Ostrea cochlear Poli, 1795, Picnodonta cochlear (Poli, 1795) i Picnodonta (Ostrea) cochlear (Poli, 1795) var. navicularis (Brocchi, 1814). Osim toga, školjkaši iz podporodice Pycnodonteinae pronađeni su u Hrvatskoj na više lokaliteta tijekom izradbe Osnovne geološke karte. Poput drugih kamenica, piknodonteine su jako varijabilnoga oblika i postoje sumnje vezane za njihovu taksonomsku odredbu. Autori se ovdje priklanjaju jednom od ranije objavljenih mišljenja (Freneix, 1975) i primjerke neopiknodonti iz HPM-a pribrajaju jedinstvenoj vrsti Neopycnodonte navicularis (Brocchi, 1814), koja se smatra neposrednim pretkom recentne vrste N. cochlear (Poli, 1795).
Pycnodonteinae, Gryphaeidae, Hrvatski prirodoslovni muzej, taksonomija, paleobiogeografija, paleookoliš
Poplave su jedan od najvažnijih prirodnih poremećaja koji utječu na kopnene ekosustave u europskim nizinama. Regulacija rijeka značajno je promijenila obale rijeka i njihovu fluvijalnu dinamiku širom svijeta. Lonjsko polje, retencijsko područje uz rijeku Savu, ima ključnu ulogu u kontroli poplava. Međutim, osim funkcije kontroliranja poplava, ima značajnu ekološku vrijednost na regionalnoj i globalnoj razini. U ovom istraživanju željeli smo odrediti faunu trčaka poplavljenih staništa Parka prirode Lonjsko polje, šumskog fragmenta i pašnjaka, metodom lovnih posuda. Ukupno je sakupljeno 3369 jedinki trčaka svrstanih u 64 vrste. Brojnost trčaka bila je šest puta veća u šumskom fragmentu negoli na pašnjaku. Zajednice trčaka obaju staništa sastojale su se od makropternih vrsta koje imaju veliku sposobnost rasprostranjenja i lako se mogu kretati u druga područja, prilagođavajući se plavljenju. Osim toga, vrste otvorenih staništa i higrofilne vrste dominiraju brojnošću u oba tipa staništa. Mozaičnost staništa, zajedno s tradicijskim korištenjem zemljišta, poput ispaše svinja i stoke, podržala je faunu trčaka od konzervacijskog značaja, npr. Carabus clatratus auraniensis i Blethisa multipunctata.
ispaša, Carabus clatratus auraniensis, sezonska dinamika, vremenska dinamika, funkcionalne značajke, močvare
Cilj istraživanja bio je definirati glavne morfološke, biometrijske i proizvodne elemente 25 genotipova obične pšenice (Triticum aestivum L.) albanskog podrijetla. U istraživanju su bilježeni sljedeći podaci: cijelo vegetacijsko razdoblje (nicanje - dozrijevanje), vegetativno razdoblje rasta (nicanje - cvatnja), reprodukcijsko razdoblje (cvatnja - dozrijevanje), broj busena po biljci, visina biljke, duljina glavnog klasa, broj klasića u glavnom klasu, broj zrna u glavnom klasu, prosječan broj zrna u klasiću, masa zrna u glavnom klasu, masa 1000 zrna i prinos zrna (dt/ha) izračunato kod 14% vlage. Eksperimentalni podaci su pokazali da se ispitivani genotipovi značajno razlikuju u ispitivanim karakteristikama i svojstvima. Dobiveni rezultati analizirani su i na korelacijski koeficijent među svojstvima, pri čemu je utvrđeno nekoliko zanimljivih relacija vezanih uz prinos zrna i komponente proizvodnje.
enotype, descriptors, production elements, grain yield
U radu opisujemo novu vrstu Brachysomus bulbosus sp. nov. iz općine Plav u Crnoj Gori. Habitus nove vrste pokazuje sličnosti s Brachysomus (Hippomias) albanicus (Apfelbeck, 1911), B. (Hippomias) commutatus Kostal, 1992, ali i s B. (s. str.) deceptorius Białooki & Krátký, 2015. Na temelju karakteristika glave, pokrova i genitalija predlažemo svrstavanje u grupu Brachysomus simplex. Nova vrsta značajno se razlikuje od svih srodnika svojim razmjerno golim, sjajnim i subgloboznim tijelom.
Brachysomus, taksonomija, nova vrsta, pretplaninsko stanište, Crna Gora
Araneus alsine (Walckenaer, 1802) palearktička je vrsta koja je zabilježena u većini europskih zemalja, uključujući nekolicinu na Balkanu. U ovom radu prvi put izvještavamo o prisutnosti te vrste na Kosovu. Jedan primjerak opažen je 24. kolovoza 2023. godine u lovištu Blinajë, u općini Lipjan. Primjerak je pronađen na travi u blizini šume.
Kosovo, Araneida
Osim što se prenose uzorcima tla ili ljudskom aktivnošću, lažištipavci također mogu sudjelovati u forezi. To uključuje njihovo prihvaćanje na pokretnije životinje i prelazak velikih udaljenosti ulažući male količine energije. Foretičko ponašanje lažištipavca je nedavno dokumentirano u priobalju Hrvatske, s prvim potvrđenim nalazom takvog ponašanja u zemlji. Zabilježena pojava predstavlja prvi primjer noćnog leptira vrste Tephronia sepiaria (Hufnagel 1767) kao foretičkog domaćina. Istraživanje uključuje sažetu raspravu o dosad poznatim domaćinima iz reda Lepidoptera te o ekologiji domaćina i njegovog foronta.
Hrvatska, rasprostranjivanje, Lepidoptera, foreza, Pseudoscorpiones
Grad Thubursicum Numidarum smatra se jednim od najvažnijih i najbogatijih antičkih arheoloških nalazišta u Alžiru s obzirom na veličinu i raznolikost arheoloških građevina. Taj grad se nalazi na krajnjem istoku Alžira, točnije u općini Khemissa, u provinciji Souk Ahras, a ističe se prije svega svojim numidijskim podrijetlom, na što ukazuje i njegovo drevno ime. U tim rimskim ruševinama otkrivena je vrsta kornjaša iz porodice Tenebrionidae (Coleoptera). Blaps nitiduloides (Soldati, 2017) značajno je otkriće jer je ranije zabilježeno u bioraznolikosti faune sjeveroistočnog Alžira.
Blaps nitiduloides, Coleoptera, bioraznolikost, fauna, Thubursicum Numidarum, Alžir